Petar Pan



skice lutaka: Michael i John, Petar Pan, Wendy, mama Darling, tata Darling
pisac: J. M. Barrie
ZAGREBAČKO KAZALIŠTE LUTAKA

Redatelj: Aida Bukvić

Glumac:
Petar Pan - Matija Prskalo
Mama Darling - Matilda Sorić
vila Zvončica - Matilda Sorić
Tata Darling - Luka Peroš
kapetan Kuka - Luka Peroš
Nana, dadilja - Branko Smiljanić
Gusar Smee - Branko Smiljanić
Wendy - Marina Kostelac
John - Katarina Perica Kirin
Izgubljeni dječaci - Katarina Perica Kirin
Tigrasti Ljiljan - Maja Nekić
Michael - Maja Nekić
Izgubljeni dječaci - Siniša Miletić
Divovski krokodil - Ivica Aničić

Dramaturg: Marijana Fumić
Kostim: Gordana Krebelj
Lutke: Gordana Krebelj
Scenograf: Ivo Knezović
Oblikovatelj svjetla: Ivo Knezović
Glazba: Damir Šimunović
Opis:

Djeca su prvi put upoznala Petra Pana upravo na kazališnoj pozornici. Škotski pisac J. M. Barrie prvo je napisao dramu, koja je premijerno izvedena 1904., a onda ju, potaknut velikim uspjehom kod gledatelja, pretvorio u roman, objavljen 1911. Poslije tog romana, naslovljenog Peter i Wendy, objavio je i nastavak, a tijekom idućeg je stoljeća nastalo više djela nadahnutih likom dječaka koji odbija odrasti: od romana i pjesama do filmova i predstava. "Sva djeca, osim jednog, odrastu", uvodna je rečenica romana. Želja za vječnim djetinjstvom veoma se često doživljava kao romantičan iskaz čežnje za dječjom nevinošću, svježinom percepcije i bezbrižnošću. Međutim, Petar Pan, koji može sve što bi svako dijete moglo poželjeti - letjeti, razgovarati s vilama i sirenama, tući se s gusarima - čezne za majkom i toplom svakodnevicom obiteljskog doma, koja je djeci zamorna i dosadna. Petar, ipak, nije običan dječak i iza njegova dječjeg lica naziremo mnogo mračniji smijeh grčkog Pana, pa ova složena priča u sebi spaja romantični bijeg u zemlju snova i tragediju dječaka zarobljenog negdje između neba i zemlje.

Predstava Zagrebačkog kazališta lutaka obuhvatit će svu slojevitost izvorne priče i prilagoditi je lutkarskom kazalištu, kombinirajući razne lutkarske tehnike. Istodobno pustolovna i romantična, ova će raskošna produkcija zacijelo oduševiti male gledatelje i upoznati ih s legendarnim dječakom koji nikada neće odrasti

Aida Bukvić rođena je 1976. godine u Zagrebu, gdje je završila Klasičnu gimnaziju i kazališnu režiju na Akademiji dramske umjetnosti. Još u gimnaziji počela je režirati djela Sofokla i Euripida. Asistirala je mnogim hrvatskim redateljima, kao i Jiriju Menzelu na njegovim projektima u Hrvatskoj, u GK Komedija (Nemoćnik u pameti i Buba u uhu). Režira u Zagrebu, Osijeku i Sarajevu. Za režiju Klupka dobila je nagradu na Danima satire 1999. godine, a iste je godine Klupko bilo nominirano za Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju predstavu u cjelini. Za dramatizaciju romana Što je muškarac bez brkova dobila je nagradu na Marulićevim danima 2002., kada je ista predstava bila nagrađena kao najbolja izvedba u cjelini. Režija predstave Anđeli i vragovi ponijela je titulu najbolje kabaretske predstave na Danima satire 2002. godine. Docentica je na Odsjeku glume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

Velik utjecaj na Barriev književni svijet imala je obitelj Llewelyn Davies, a poglavito njihovih pet sinova. Njegovi imaginarni svjetovi izrasli su iz maštovitih igara s dječacima, među kojima su pusti otoci, gusari i brodolomi zauzimali važno mjesto. Barriev odnos s tim stvarnim "zgubljenim dječacima" bio je, međutim, obojen i boli, jer se njegov miljenik Michael utopio, a nakon smrti obaju roditelja, Barrie je svim dječacima postao skrbnik do punoljetnosti.

Baš kao što je njegovo životno iskustvo mješavina mašte i boli, tako je i lik Petra Pana slojevit i višeznačan. On je toliko zaokupio maštu čitatelja da je zacijelo utjelovio nešto više od zaigranog duha mašte. Petar doista nije jednobojan lik, već izmiče jednostavnim određenjima. Premda je u prvome redu zaigran i zavodljiv dječak, iza djetinje vanjštine kriju se značajke arhetipskoga Pana. Pan je grčki bog kozjih nogu, družbenik nimfi, pastoralno božanstvo koje opčinjava svojim sviralama, ali iz njegova imena izvedena je i riječ panika, jer Pan usađuje strah na samotnim mjestima. Pan je stoga idealno utjelovljenje svijeta mašte kakav je Barrie želio dočarati: istodobno čudesna i pogibeljna, zavodljiva i neodgovorna, mašta je u Barrievom književnom svijetu poput podmorskog kraljevstva - velebno je i privlačno, ali ljudska bića ondje ne mogu dugo disati, premda uzbudljive pustolovine i čudesne prizore mogu prenijeti natrag u svoj svijet, gdje postaju priče za laku noć ili umjetnička djela, kao u slučaju J. M. Barriea.





Premijera 22. siječanj 2010., Zagrebačko kazalište lutaka